Na vlak me prebacio frend od Evgenija, Uzbek, za stoju. Nije se gasio do stanice, a ja samo kimao glavom i kiselo se kreveljio. Zimuša je stisla, puhalo je pošteno, temperatura oko 12 stupnjeva.
Na ulazu u željezničku rengen kontrola, nema zajebajke.
Spustio sam se dmaho na peron, kontao da ću se ubacit u vagonče no niš od toga, stepke podignute, znači čekanija. Palim cigar, pa opalio sliku neke stare parnjače.
Ekipica se počela skupljati ispred vagona, znači još malko pa ukrcaj.
Oke, na slici je jedan lik, al sa lijeve strane ima još ekipe 😂😂😂
Konačno, stjuardesa otvara vrata i ekipa navalila ko mutava.
Pronašao svoj ležaj, 21 nižni, nižni – niži.
Napunio se vagon skroz, preko puta mene stari brko, iznad njega neki lac, a iznad mene neki proćelavi lik. Nikakvi pozdravi, uvalio se svatko na svoje mjesto.
Čekali smo još koji trenutak i krenuli.
Stjuardesa nam je donijela plahte, jastučnicu i mali šugamančić. Napravio si krevetac i zalegao. Nije dugo prošlo orkestar hrkavaca počeo svoju simfoniju. Stavio slušalice na uši i upalio muziku. Ne sjećam se kada sam zaspao al nije mi dugo trebalo.
Sjećam se da sam se okretao par puta, tražeći najbolju poziciju, madrac nije vrhunac udobnosti.
Otvorio sam oči i pogledao na mob, nije još 7 bilo, vani se razdanilo, Brko se probudio i prodavao zjake kroz prozor.
Za cca uru vremena opće komešanje, probudila se ekipa. Trk tko će prije do ćenife. Prvi ima čast krstit netom oribanu dasku. Stjuardesa je to još u polumraku riješila. Miris sredstva za čišćenje pomiješan mirisom instant kave širio se vagonom.
Uspio sam prije svih oprati zube i protrest pitona😂😂😂.
Nakon istovara trebalo je napunit mješine pa svi navalili na instant gulaše, u plastičnim padelicama, ulije se vrela voda i bon žur.
Dok je Brko bio u ćenifi kompica sa kata iznad njega brže bolje si skuhao gulašić, pa navalio, i to prilično glasno😂😂😂.
Ja si nisam kuhao kavu, kontao, izdržat ću bez istovara, a i pala redukcija hrane, jedan sendvič dnevno.
Pomisao da moram sjesti na onu dasku, bez obzira kolko guz papira stavio nije ni bila mila ni draga, a za sad nije hića.
Evo slikica iz ćenife 😂😂😂😂.
Lavandin je mrak, sapun natopljen u vodi, al iskoristiv
Dasku sam digao da ne gledam prizor, no ništa bolji nije bio ni ovaj prizor😂😂😂😂
Prvo duže stajanje i vagon se ispraznio časkom, uglavnom svi izletili zapalit duvan, netko po cugu il’ slično…a i ulovit malo svježeg zraka. Još mi u nosu gulaš.
Habarovsk, za one koji su zaboravili ćirilicu 😜
Tu se ukrcao i kompica koji je zamijenio srkača pašte, i taj me pratio do kraja mog puta na slici desno, na slici lijevo stjuardesa. Šesna gospa.
Ispala je bolje na drugoj slici 😂😂😂😂
Potrpali se nazad u vagon i krenuli. Nadao sam se da ću imati sa kim pričati, no nisam bio te sreće. Vrijeme je prolazilo u ležaniji, sjedenju, promatranju susjeda, spavanju…
Od početka, preko puta mene bila je trudna mlada djevuška, na krevetu koji se kad nitko ne leži preklopi u stol. Kad nije spavala, visila je na mobu.
Dečko il’ mužić ostao je u Vladivostoku, a malu poslao mamici na čuvanje ziher 😂😂😂😂.
Curka je izašla na drugoj stanici a na njeno mjesto ušao kompa..i pajdo mu. Sa tim da je pajdo bio na ležaju desno.
Zanimljivo je bilo to da nisam primijetio da je bilo koji od susjeda oprao zube. Kad imaš vremena na bacanje primjetiš sve. Prljavci smrdljivih zubiju, aaaa, hahaha. Al mastili su sve 16. Nemaš šta pametno za radit ionako, mastit po spizi i spavat.
Možda je netko razmišljao o prolaznosti života, no taj život trenutno fakat prolazi mravljom brzinom.
Svaki put kad bi stali, onako u polusnu poletio bi bio prema izlazu, na čik pauzu, no nije se svaki put moglo izaći, mada je bilo ekipe koja je kurila u WC-u.
Duža stajanja su u pravilu bila rijetka, možda četiri do pet puta na cijelom putu. Na jednoj od sljedećih stajanki dok sam palio cigar primijetio da se ekipa okupila oko nekog nazovi štanda, kojeg je držala babuška. Babuška je prodavala kartuške, valjda sam dobro zapamtio naziv, tijesto sa krumpirom, kuhane raviole, polpete i nešto slatko čudnog izgleda. Odlučio se za dvije te kartuške i dvije te slatke pizdarije. Probao kartušku, nije loše, toplo još bilo. Uzeo griz a drugo pustio za kasnije. Probao slatko, e tu sam se zajbo..no dobro, platio to 120 rublji, iliti 12 kuna.
Nazad u 🚆. Depra lagana. Sam sa sobom ko pseto, ni sa kim oko nečega konkretno popričat. Bacio par slikica prirode…milina…
Taman zakimao kad me skosnulo kočenje, pogledam prema hodniku, nema 🐕, svi izletili van, e pa idem i ja.
Dvije cigare na brzaka pa nazaj u krpe. Doduše, vrijeme večere i poznatih mirisa. Ja sam ubo 4 gotova sendviča za put, dva ostala. Brijem da su dobili tanki sloj mufe 😂😂😂.
Poslije večere standardno cvrčanje i škrgutanje zubima, jebote što sam lud na to.
Počeo sam lagano pizdit i malo mi pun kua već 😂😂😂.
Jedva čekam stići..a ima još 24 sata, za pomahnitat. Da je bar ona babuška prodavala i nešto zanimljivije, lakše bi se prebrodilo 😂😂😂.
Noć. Spavanje. Jutro. Buđenje.
To je to, još samo 8 sati 😂😂😂. Golub u gnijezdu, ne daje znakove prijevremenog izlaska, odlučih riješiti drugi sendvič, malo pogrebao noktom mufu sa šunkice i sirića, za desert pola kartuške.
Stajanka, aman taman.
Par gladnih kerova 😂😂😂😂😂
Davaj 😊
Za dve ure stižemo, juhuuuu. Skinuo plahte sa kreveta i jastučnicu, pospremio prnje, sjeo i čekao, skupa sa susjedima.
Ta dva sata su mi trajala duže od leta iz Moskve za Vladivostok, majke mi.
Stigosmo konačno…uzimam taxi..pravac hostel.
Hostel ćumez, gori od prvog, no sad me zanima čenifa i tuš. Poslije prvog 🌊, ubrzo uslijedio i drugi, vulkan, malo je reći 😂😂😂😂.
Tušnuo se pa do dnevnog…dva domaća cugaju pivkane i spremaju se za gledanje tekme. Nema druge nego da se pridružim.
Tekma dosadna turbo..al momci dobro raspoloženi..pobjeđuje Rusija protiv cokova iz Saudijske. Čestitao momcima a ja na spavanac.
Zzzzzzzz.