Budan sam od sedmice, još uru vremena pa stižemo u Volgograd. Vani se već davno razdanilo, sunčano da sunčanije ne može biti. Vanjska temperatura je 30 i nešto sitno, a još ni osam sati nije. Biti će pravo veselo kad se iskrcamo. Sad smo već sasvim blizu Volgograda, kroz prozor uslikao spomenik, Rođena mat zove, ili domovina zove.
Zbog njega smo uglavnom i došli tu, između ostalog. Na moju inicijativu smo napravili skretanje za Volgograd. Stigli smo, iskrcali se iz vlaka, pa izašli sa kolodvora van. Vani milion stupnjeva, sunce grije kao da je podne, a osam i pol ujutro je. Nema se ni di za skloniti sa sunca, pečenjara par exelance. Zvali smo Yandex al nikako da dođe, pa se odlučili angažirati lokalnog momka. Zvali žensku za apartman da nam potvrdi adresu a ona salje neku drugu adresu, za koju nam taxist govori da nije u centru, kako je bilo opisano na RBNB-u. Spominjali smo babi sve živo i mrtvo, kako nas je mogla tako izlevatit. Nakon desetak minuta vožnje, stižemo u apartman, baba nas je docekala. Ušli smo u stan, toplo za podemonit, mada je ženska upalila klimu. Klima je u kuhinji pa je u ostatku stana lagana saunica. Boro je bukirao stan, pa se natezao sa babom oko toga da nam je dala krivu adresu, ona da nije, i tako dalje. Cijelu stvar je začinila činjenica da nema WI-Fi-a u stanu, to nas je posebno pogodilo obzirom da se devedeset posto vremena visi na mobu. Pozitiva je ta da postoji komp sa internetom, sa kojeg ja sad tipkarim.
Baba je otišla pa smo raskomotili, razgledali stan malo. Prva stvar koju ne možes a da ne čujes, škripavi laminat, faking iritantno, al dobro, manje bitno. Najbitnija stvar, a to je kenja, je koma, em je uska, problematična za sjest, em je daska obložena nekim materijalom, vjerojatno da babi nije hladno na dupe kad sjedne. Mislim, odvratno, no sila ne pita, obložio papirom i sjeo. Daska ne stoji kad ju dignes, pa se kod pišanja mora pazit da se gađa u sredinu, hahahahh. Ludilo. Da vizualiziram svoje riječi…izvolite sliku.
Bolji kondot je bio u vlaku majke mi. Ostale prostorije su više manje ok. Narko i Šiljo spavaju na njenom krevetu a ja i Boro na kauču na razvlačenje. U hodniku je kasica prasica na Putina, a televizija ne fali, u svakoj sobi jedna, i u kuhinji jedna.
Balkon nam je bio smoking area. Neki tepih okačila preko, Bože sačuvaj.
Malo smo počinuli, pa otišli izist nešto u obližnji restoran. Restač više izgleda kao sala za vjenčanja, i to ne prevelika vjenčanja, stolovi sa svih strana, dva velika zvučnika za tulum.
Mozgali što ćemo naručiti na kraju smo svi naručili isto, boršć, meso, krumpir, salatu, plus sto je Šiljo naručio pitu od graha. Boršć mi je bio nekako čudnjikavog okusa, al pojeo se.
Uz boršć smo dobili i toplo pecivo sa česnjakom unutra, to je bilo fino. Poslije boršća su nam donesli rusku salaticu. I kod njih je očito spika da se salata jede prije glavnog jela. Boro je satrao svoju salatu a mi smo čekali meso.
Pitica od graha je bila malo suhasta, al onako topla ok. Konačno stiže i meso i krumpir. Oko krumpira je nastala neka pomutnja obzirom da smo naručili svi zapečeni a dobili dva zapečena i dva pomfrija.
To sve skupa nas je došlo 120 kunica, nije puno, i cuga, limunadice al industrijske, pune šećera.
Po povratku u stan poslikao malo susjedstvo.
U povratku do stana svratili u lokalni dućan.
U frižideru sušena riba, cijela radnja smrdi po ribi
Oldtimeri
Hodničić do stana
Ubili oko sat dva pa otišli do grada pogledati par tih povijesnih znamenitosti. Obzirom da je grad u drugom svjetskom ratu bio gotovo kompletno uništen nije puno toga ostalo za razgledavanje.
Bitka za Staljingrad počela je krajem kolovoza 1942. te trajala do početka veljače 1943. godine. To je bila jedna od najvećih bitaka u drugom svjetskom ratu.
U čast sjećanja na tu povijesnu bitku na brdu iznad Volgograda zvanom Mamayev Kurgan, sagrađen je memorijalni kompleks.
Kad sam vidio te slike na netu jednostavno sam morao doći i vidjeti to u živo.
Impozantno, dok sam hodao i približavao se Majci obuzeo me osjećaj strahopoštovanja. Majka je visoka 52 metra i 7900 tona teška a ako se mjeri od vrha mača do podnožja, veličina iznosi 85 metara. U vrijeme kada je bila završena, 1967. Majka je bila najveći spomenik na svijetu.
Blizu Majke pokopan je Vasilij Zajcev, Ruski snajperist koji je u nešto više od mjesec dana, za trajanja bitke za Staljingrad ubio 225 njemačkih vojnika uključujući i 11 neprijateljskih snajperista.
Vječni plamen za duše poginulih
Kupili prigodne suvenire pa krenuli prema centru, gdje se nalazi zgrada mlina, jedina koja nije srušena u ratu. Nijemci ju nisu srušili jer je napravljena od njemačke ruke, a poslije rata je postala spomenik.
Dok smo čekali taxi 1
Dok smo čekali taxi 2
Zgrada mlina
Mlin 2
Njemačka strana
Katjuša
Na Berlin!
Razvaljeni njemački tenk
Zaboravio skoro spomenuti da dok smo razgledavali, bila hrpa mušica koje su nas napadale, usta morala biti zatvorena, no ipak sam pojeo jednu 😂😂😂😂.
Drago mi je da smo bili u Volgogradu, trebalo je vidjeti te stvari.
Sutra put Rostova….
Laku noć, čujemo se u Rostovu.