Navio si bio sat da se probudim malo prije nego dođemo u Ulan Bator, međutim, zagasio alarm, jer sam imao filing da sam pred malo zaspao. Probudio me Pavel, stajali smo, vjerojatno, čekali neki vlak da prođe. Otišao se umiti i oprati zubalo. Opet smo krenuli. Vozili se nekih sat vremena. Vani snijeg pada moćno, bem ti sreću. Stigli u UB pa se svi međusobno pozdravili. Čim sam izašao van iz vagona dočekao me drajver. Rekao da ga pričekam 10 minuta pa sam otišao zakurit prvu jutarnju, sjela mi je samo tako. Kompica se vratio pa smo krenuli prema hostelu. Vožnjica je trajala možda deset minuta. Primjetih da je ekipa prilično živčana u prometu, a tek je 7 ujutro. Bacio selfie sa drajverom.
Po izrazu lica nisam mogao zaključiti da li je kisel ili je ok, mada me srdačno dočekao. Pozdravili se pa uletio u hostel. Nije bilo pasa pa iskoristio priliku poslikat hostel izvana.
Kompa je izletio iza nekih vratiju, pa se otišao čekirati. Rekao mi je da dorm nije još u funkciji te da će mi dati privatnu sobu sa vlastitom kenjom i tušem. Lijepog li iznenađenja. Doručak da je od 08-10, pa otišao ostavit stvari. Umio se malo pa se spustio u lobi. Sad je neki drugi kompa tu pa ga pitam gdje je doručak a on mi govori da ja imam doručak tek sutra ujutro, ali da mogu otići do kuine i uzet si kavu ili čaj. Odletio dole, trebala mi je kavuša. A i prisralo mi se pa će to bit mrak. Uzeo si kavu pa izletio van zapalit.
Dok sam srkao kavušu doleti kompa i govori da će mi ipak složit neko žerilo i da pričekam malo. What another lovely surprised. Pomislih kako sam jutros sretne ruke, možda bi se trebao kladiti, ziher bi dobio. Za desetak minuta evo kompice sa pijatom, nisam vidio što je sve na pijatu, sem jajca na oko i krastavaca i pomidora jer je bilo zamotano folijom.
Skinuo foliju…
L’ cock in the lettuce
Dok sam žvakao ovu sreću sa pijata, uletila neka curka, bijelkinja. Odmah smo popričali pa doznao da u 9, ona i njen frend idu na izlet. Pitao dal’ ima još mjesta, da ima, al da požurim jer da uskoro kreću. Maznuo sve sa pijata, pa maznuo još kave, osjetih turbulencije u trbuhu, to je to. Golub je spreman napustiti skrovište. Akcija je morala biti provedena odmah u djelo, no time to waste. Oprao dupe na lavandinu, uzeo boršu sa ekstra soknama i majicom pa se spustio dole. Drajver i dvojac su već bili tu. Vrijeme snježno i hladno al jebaj ga…Dogovoreno je sa drajverom da najprije idemo promijeniti pare pa otišli do Ramade u menjalnicu. Za 100$ dobio 264.000 mongolskih novaca. Pun ko brod 😂. Prva stanica je bio neki monastery, upad se plaća 30.000, i još 10.000 ekstra ako hoćeš fotkat. Platit ću ne. A fotkat ću da😂. Evo par slika….
Poslije manastira nas je kompa odveo na vidikovac iznad grada gdje je bio i spomenik od vremena kada su Rusi vladali ovim krajevima. Snijeg je fino padao a puhalo je za popizdit. Do vrha je bilo stotinjak stepki, al isplatilo se. Pogled na grad je fakat mrak
Spomenik priča svoju priču, a svaka strana ima svoju verziju.
Spustili se do auta a naš mongolski prijatelj nahajcao je grijanje pa smo se fino zagrijali. Krenuli smo istočno do statue velikog vođe. Po cesti je bilo snijega, mada su ga čistili. Kulminacija je bila u onom trenutku kada smo zbog radova na rekonstrukciji ceste morali skrenuti na zaobilazni put. Na žalost ne mogu dodati video da dočaram u potpunosti doživljaj, tresli smo se dobrih 45 minuta dok se ponovno nismo priključili na asfaltiranu cestu. Činila se kao cijela vječnost.
Samo za paklene vozače
Konačno, asfalt. Nisam mislio da ću se ikada toliko radovati jednoj običnoj asfaltiranoj cesti. Bilo je vrijeme za ručak pa se uputili u neko mjestašce.
Za mezu sam ubo gulaš od janjetine, za oko 3$. Na pijatu je stvarno bilo svega. Riže, pomfrija, pirea, kupusića, pašte…sve u svemu ukusno i obilato.
Posli meze na redu je veliki vođa Đingis kan. Mongolci izgovaraju Čingis han. Građevina je fakat impozantna, 40 metara visoka. Da li je to samo slučajnost ili ne, kompa je satro više od 40 miliona ljudi dok je haračio okolo.
Đingis slikan iz konjske glave
Vojska krvoloka…
I sasvim miroljubive životinjice…
Mali Đingis je ostao siroče jer su mu starog otrovali Tatari. Vjerojatno je zbog toga najprije njih pročistio, pa mu se svidjelo, pa navalio na sve živo.
Mladi Đingis -lijevo
Primjerak čizme
Golden whip – po legendi, tko ga nađe sreća ga prati do kraja života
Mongolian av av
Napustili smo velikog vođu i krenuli prema Kornjači. Majka priroda je fakat čudnovata.
Nakon cijelog dana šalabajzanja okolo krenuli prema nazad. Nadam se postoji još koji alternativni put do UB-a. Opalio još par fotki krajolika…
Srećom po nas, do UB smo ipak došli zaobilaznim putem, oko 7 navečer. Time to rest now….