Probudih se nakon spavanca, izgubljen u vremenu i prostoru. Ne znam koliko sam spavao, možda samo pet minuta, možda tri sata. U ustima mi je bio kaos od neopranih zubi. Nikad se ne sjetim uzeti četkicu i kalodont u avion, kreten. Srećom pa sam imao žvečilne gume u boršici pa sam strpao odmah dvije da ublažim tu neugodnost. Kompa ispred mene se taman vraćao sa šugamanom iz wc-a. Koliko znam ovo mu je treći put da ga vidim sa šugamanom. Tko bi rekao da je sljedbenik Che-ove ideologije toliki čistunac, a djelovao mi je nekako musavo na početku naše putešestvije. Ekipica oko mene bavila se raznim aktivnostima, neki su još spavali, neki čekali u redu za kenju, neki doručkovali. Nisam siguran da li sam propustio drugi obrok dok sam spavao, nadam se da nisam, jer mi je krulilo u trbuhu. Upalio sam monitorčić ispred sebe da vidim di smo…
Odokativno bi se reklo da smo za uru, uru i pol tamo. Nadam se da se vrijeme skuliralo i da me čeka sunce i nasmijana lica djevuški, moš mislit. Avionom se počeo prožimati miris žerila. Sad je samo ostalo nadati se da je nešto fino za papati jer okruglice od čiketine u nekom “so so” umaku od prošlog puta mi baš nisu baš sjele. Babuška stjuardesa sa velom prdarom bila je prva do mene, naravno, neće mlada djevuška. Beef or chicken she says. Beef – I say. Otvorih mističnu kutiju, a unutra neko mesićo sa malo toća i kuhana paštica, pecivo, kolačić i putrić. Ne znam kako Rusi jedu putrić u ovoj kombinaciji, vjerojatno ga namažu na kolačić, hahahaha. Nisam htio kavu uz obed, nema smisla da me potjera u ćenifu bezveze, pa uzeo čaj. Na žalost, čaj je imao blagotvorno djelovanje na moj probavni sustav. Ništa, najbolje da stanem u red za kenju jer sad će svi navalit poslije žerila. Bio sam četvrti na stajanci ispred ćenife kad je doletio mlađahni stjuard, izverglao na ruskom da nema reda ispred ćenife na repu aviona pa pohitao tamo. Ispred nikog ali je unutra netko. Ne znam tko je unutra ali poteže se voda na veliko, bit će, ima netko tehničkih problema, zapelo, hahahaah. Očekivao sam nekog ruskog mužjaka kad ono neka babuška, nemaš ju šta za vidit. Otvorilo joj se brižnoj. Uletim unutra, ali nije smrdilo, babuškino govnjeto bez mirisa. Sjeo nekako na šolju, nakon što sam je obložio peteroslojnim pokrivalom. Srećom, na djelu di bi inače majmun doticao šolju je bužica, tako da ga ne moram držati. Izgleda da je bila lažna uzbuna, tj. agregatno stanje plinovito. Taman sjeo nazad na svoje mjesto kad je pilot preko razglasa objavio da smo se počeli spuštati i da se svi montiramo na svoja mjesta. Eto, za kojih dvadesetak minuta slijećemo na Kamchu. Turbulencije su bile poprilične, a vani se od crnih oblaka ništa nije vidjelo, osim kapljica kiše na staklima. Vjetar je bio moćan jer nas je zanosilo moćno. Znači, vrijeme je jebački gadno dole. Kompa je ipak mirno prizemljio avion, i ekipa se već podizala, vadila stvari iz pretinaca iznad tikvi. Isparili se van, pa krenuli po stvari. Baggage claime ovakvog tipa još nisam vidio.
Ekipa nahrupila pa stao sa strane dok se zrak ne rasčisti. Nakon desetak minuta pobrao svoje prnje te izletio van sa aerodroma. Stao sa strane zapalit cigar, kad evo kompice koji me je čekao da me prebaci do hostela. Upoznali se te rekoh Vladimiru da ću zapalit cigar dva, jer da skoro pa deset sati nisam kurio te da mi treba nikotina u krvi. Kompici se ionako nigdje ne žuri. Vrijeme i nije bilo tako gadno, kiša nije padala, puhalo je, jedino što nikako smotat cigar. Smotao nekako dva komada, pocicao to brzinski pa smo krenuli prema hostelu. Nakon cca uru vremena stigli smo. Pozdravio se sa “Gorane, Vlado je”, te uletih u hostel. Administrator, tako se vole zvat ovi koji rade na recepciji, te večeri je bila Marija. Srdačno smo se pozdravili, čekirao se, odnesao prnje u sobu, pa se vratio na Guinness, kojeg sam skužio krajičkom oka u friđu. Očekivao bi recimo unučiće vodke a ne Guinness, al šta je tu je, davaj, davaj. Vani je počelo gadno puhati, jedva su se mogla otvarati vrata od hostela. Svakih pet minuta bi izletio van zapalit, za Guinnessom u rukama, a u jednom trenutku se i Mare pridružila. U hostelu je bila curka iz Bjelorusije, Dasha. Dasha je tu već par dana. Počakulali smo sitno pa se Dasha pobrala na spavanac. Posli smo se prebacili u dnevni. Anna, voditeljica, obavijestila me da sutra budem spreman u 9, jer sa Dashom idem na izletić na Mayachny Cape.
Uz Doorse i Guinness, druškanje je potrajalo koji sat, dok me nije slomilo, pa sam se u nekom trenutku pobrao u intimu svoje sobe. Nazvao doma da podnesem prijavak, otuširao se i zaspao ko krme.