Bila je to jedna obična subota…deal je pao za druškanje…druškanje sa egzotičnim biljčicom. Biljčica je naravno zelene boje i potpuno prirodan, plod majčice Zemlje.
Druškanje je bilo a mi caja. Skupili se oko sedmice, bilo je ića i pića, ića nikako nesmije falit jerbo to je osnovna oprema za takve situacije.
Na tevejcu dokumentarac o Maroku. Koncentracija maksimalna, oči se cakle…pogledi se sreli…plan je pao…ide se.
Sretni ko prasci jer se opet putuje, zafrulali frulicu a u mislima sjever Afrike…i hash hash. 😂
Oduvijek sam htio u Afriku…no nisam mislio da će mi hash biti jedan od glavnih razloga da se odlučim za odlazak. Nemojmo se lagat, hahah. Spika je bila da što bi tu plaćali brdo para kad dole moremo za sić…
Obzirom da nam je obojici pasalo da se ide u desetom mjesecu uboli smo karte za avionček. Jedino sranje je što se moralo jahat do Milana, al dobro, sve za više ciljeve. Iz Milana direktno za Tangier, a iz Tangiera se vraćamo doma.
Dok pišem ovo ponovno se ufuravam i vrtim cijeli film unazad. Sve je friško kao da je jučer bilo a prošlo je vremena…
Plan je bio da se ode na 14-15 dana, prođe nekoliko gradova i to rentom.
Busevi su im bile krame a vlakom se nije moglo doći do svih mjesta koje smo htjeli obići.
Odabrali smo nekoliko gradova random metodom, osim bijele kuće ili ti Casablance naravno 😂😂😂😂😂.
Iz Tangiera za Chefchaouen. U Chefchaouen-u je smeđe zlato, zlato mamino, hahah.
Iz Chefchaouen-a za Rabat, the capital city, iz Rabata za Meknes, pa za Fez, drugi grad po veličini iza Casablance, jedan od 4 kraljevska grada, uz Marakeš, Meknes i Rabat. Iz Feza za Casablancu, pa Marakeš, Essaoura i na kraju Agadir.
Uglavnom smo uboli grad u gotovo svakom djelu Maroka. Jedino nismo prismrdili Saharski dio…to nekom drugom prilikom.
Smještaj smo uboli po hostelima za po cca 5 evra po tikvi. Đaba.
Viza nam nije trebala, živio.
Avantura je mogla početi, još samo da dođe taj deseti misec.