Jutros je za doručak bio fin sendvičić od tunice i jojce.
Palo je i sitno kipanje, pitaj Boga kada ću i di kipat poslije. Okupili se oko 9 u lobiju. Dali su nam popuniti neke formulare, da li bolujemo od kakvih bolešćina, kontakt podatke u slučaju da fasujemo negdje i slično. Upoznali se sa vodičem, tj. njom, i drajverom. Cura od 24 godine, zove se Ege, to je skraćeno, pojednostavljeno. Drajver nam se predstavio al nisam uspio zapamtiti ime, bacao je malo na Obamu, bivšeg predsjednika američanskog, pa smo ga tako među sobom i zvali. Potrpali se u kombić i krenuli. Nadao se ruskom nekom al i Toyo će biti sasvim u redu. Danas smo trebali doći do Kharakhoruma, nekadašnjeg glavnog grada mongolskog carstva. No prije toga na rasporedu je bilo jahanje na devi. Nakon četri sata vožnje stali u nekoj prčiji uz cestu na ručak. Uzeo sam ofčetinu sa povrćem i rižom i salatu od jajca.
Meso je bilo žlundrasto, al jebaj ga sad, povrće i riža i salata od jaja mrak. Vrijeme je bilo relativno toplo, al je dosta puhalo, tak da je jaknica dobro sjela. Kompica je fino prašio po kvrgavoj autocesti, vozeći slalom između rupa. Bili smo više na kontra traci nego na svojoj. Nakon par sati smo se isključili sa autoceste te nastavili po zemljanom putu. Bili su vidljivi tragovi guma od prije pa smo i mi tim stopama. Obama je svako toliko na telefonu, u kontaktu sa našim domaćinima. Navodno su se prije tjedan dana preselili na novu poziciju. Još smo se drmuckali nekih pol sata i konačno stigli. Prva stvar koja mi je upala u oko je satelitska montirana ispred ulaza i fotoćelije za struju. I u divljini tehnologija.
Pozdravili se sa domaćinima te su nas pozvali u svoju nastambu, zvanu Ger iliti Jurta. Ponudili nas čajem koji je baš fino sjeo. Pala je čakulica, a Ege nam je prevodila.
Simpatična obitelj, ali najsimpatičnija je bila mala koja je trčkarala oko nas kao navijena.
Puna zanimanja pratila je svaki naš pokret. Stari je u jednom trenutku izletio zapalit cigar pa mu se i ja pridružio.
Pozicija “ready for a dump” izgleda da mu najviše odgovara. Došlo je vrijeme za camel ride pa je stari sjeo na motor jer mora otići po deve. Malica se probala ubaciti iza starog na motor ali nije uspjela, ubacio se mali. It’s a man thing. Logična reakcija je bio plač. Na kraju je majka morala smirivati situaciju.
Device su stigle pa je slijedio ukrcaj. Imao sam malu fobijicu obzirom na prošlo neugodno iskustvo jahanja deve u Maroku pa se nadao da će ovaj put ipak proći ok.
Bitna razlika između ovih i marokanskih deva je u broju grba. Mongolske imaju dvije, pa se lakše bilo ukrcati i jahati, ulovio sam joj se za čupu prilično čvrsto. Osokolio se pa okinuo selfie, sebe na devi i deve.
Jahali smo cca uru vrimena a vrhunac je bio prelaženje nekog potoka u blizini i pentranje na pješčanu dinu nedaleko od potoka. Vodič nas upozorio da devica zna koji puta poskočiti pa da se čvrsto držimo. Kad smo došli do dine, počeo je padati snijeg nošen vjetrom. Jahanje se od ugodnog pretvorilo u neugodno. Prsti su mi se sledili a trapke fino smočile. Srećom pa nas je drajver slijedio u kombiju pa se nismo trebali vraćati nazad. Sišli smo sa deva pa sam uslikao moju još malko.
Fala ti na ugodnom jahanju kompa. Kako je i počeo naglo padati snijeg tako je i prestao. Potrpali se u kombi a Obama je navio grijanje do jaja. Nakon pol ure ponovno sam osjetio prste a trapke su se djelomično osušile. Penjali smo se na veću nadmorsku visinu i vrijeme je postajalo sve gore. Ponovno snig. Večeras smo spavali u jurti, nadao sam se da su sanitarije bar podnošljive obzirom da je golub bio na pol vani. Cesta je kao bila očišćena no snijeg je toliko brzo padao da je i cesta uskoro postala prekrivena.
Konačno smo stigli u kamp, snijega je fino napadalo a do jutra bi nas moglo i zatrpati. Do nas je bio parkan UAZ, bilo mi je fakat žao što nismo sa njim krenuli na put.
Večerica će nam biti za pol ure pa iskrcali stvari u jurti. Hladno je bilo za popizdit, govori kompa da je -2 vani. U jurti smo imali pečico, no drva nigdje. Ima da nam se pice smrznu do jutra. Najavilo nam i koncert dvoje lokalnih majstora, ludilo. Ege nam je pripravila pašticu sa toćem, moram joj priznati da je dobra u kuini 😁.
Za divno čudo, u kuini je bilo neta pa se pospajali svi dmaho. Veza prilično loša ali nakon par pokušaja uspjeo sam se čuti sa domajom. Do nas su uletili neki Ameri, njurgajući kako im je mazi i da ki kaco im nitko nije rekao da će biti tako usrano vrime. Nakon pape a prije koncerta izletio zapalit cigu. Grizla me zima za nos, uši i prste al jebaj ga, kurit se mora. Dok sam tak kurio vani okinuo par slika.
Kuina 
Kamp 
Kamp
Dvojica starijih momaka u narodnoj obleci pripremala su se za koncert. Radi se o grlenom, nosnom i trbušnom pjevanju. Svatko od njih ima i po dva instrumenta.
Dude 1
Dude 2
Iz pristojnosti sam kao slušao al zika je takva pilana da je čudo. Nakon cijelog dana baš mi treba guljenje po guslama, kao da mi sjedi na glavi i gusla po kosi.
Posli koncerta pobrali smo se na spavanje. Još je bilo toplo u jurti ali će vjerojatno postati hladno kad pogore sva drva. Karolina je skontala pauka u krevetu pa ga je brže bolje roknula, a onda je skontala i drugog pa ga je speštala sa mojom šlapom. Spider killer 😂. Nisam razmišljao o živini koja bi moguće mogla biti ispod kreveta ili med plahtama, vjerojatno ne bi spavao cijelu noć. Sa mislima o sutrašnjem danu u neko doba sam vjerovao zaspao.