KAMCHATKA

Jutro je počelo prilično nervozno, ali uvijek je tako dan prije puta. Nisam imao neku volju za spremanjem pa sam to pustio za kasno popodne. Obzirom na mjestašce koje ću posjetiti i vremenske prilike, izbor je bio prilično jasan, zimski uvjeti, zimska roba. Po svim najavama čeka me uglavnom ledenjara, kiša i snijeg. Još mi je Anna, iz agencije koja organizira izlete po Kamčatki rekla da sam lud što dolazim u drugoj polovici desetog mjeseca. Well, dolazim i jebiga. Bus za Zagreb ide u 5 ujutro, što bi značilo da se moram ispalit oko 4 i 20, što sam i napravio, nazvavši prije taxi. Navodno će taxi doći za 10 minuta. Izletio na cestu, zapalio cigar. Vrijeme je prolazilo a taxija nema. Nazvao sam Cammeo i pitao gdje je taxi, jer da mi se žuri na bus. Operaterka je obećala nazvati vozača te povratno se javiti. Ulovila me nervoza je bilo kvarat do 5 a ja još čekam taxi i nitko ne zove. Palim drugi cigar i ponovno zovem ali se nitko ne javlja. Obuzelo me ludilo, kad evo poziva. Javila se ženska koja je vozila taxi da ona ne zna di mora doći, jer da joj je vrisnuo GPS a ona nije iz Rijeke, pa da ponovno zovem centralu. Poslao sam ju u onu stvar i prekinuo vezu. U tom trenutku sam shvatio da se moram snaći kako god znam i umijem. Čuo sam da neki auto da dolazi i istrčao sam torbama ispred tipa. Tip je stao, otvara prozor a ja onako lud žicam ga da me prebaci do grada jer da kasnim na bus, te da ću fasovat avion. Mogu samo zamisliti kakav mi je bio izraz lica kad me je tip na prvu otkantao. Nisam odustao i tip je na kraju popustio. Molio sam ga da ne staje na crvena svjetla pa smo samo pičili. Gledam na sat, dvije minute do 5, a nismo bili daleko. Kako smo se približili Jelačiću, vidio sam da je bus tamo i govorim kompici da stane ispred busa da mi ne bi utekao. Zahvalio sam mu se i obećao cugu kada se i ako ikada sretnemo. Kompa je bio malo u čudu što na godišnji idem u Rusiju, al ko ga j. Šole mi je ubacio stvari u bus i nije bilo vremena za cigar, a tako sam ga htio zapaliti. Izjadao se šoletu a kada mi je rekao da su ga ti isti kreteni iz Cammea lovili po autoputu da bi ukrcali putnika u bus, sve mi je bilo jasno. CAMMEO, FUUUUUUUUUUUUUUUUCK YOU. Čini mi se da sam malo ubio oko kada smo se zaustavili na piš&puš pauzu. Zapalio cigar, i bacio čeking stvari u torbici. Provjerio skoro sve i skužio da nemam lokotića od torbi koje sam stavio u đepić sa patentom u futrolicu od duhana. Opralo me u sekundi, kako nema, prije nego što sam sjeo u bus su bili tu. Nisu valjda ispali kada sam motao cigaru. Jebote, još i to. Neću moći otvoriti torbu di mi je laptop a znam da se moraju vaditi van kod provjere, jebote…..Dan praktički nije ni počeo a već sam bio u tolikom sranju da je to bilo nevjerojatno ali i potpuno očekivano, kada bolje razmislim. Kad smo se iskrcali na aerodromu, smotam si još jedan cigar i krenem u detaljnu kontrolu. Osjetio sam nešto trdo u boršici, ali nisam u svom tom ludilu uspio skontati di su, jer u tom đepiću nisu bili. Smirio sam se i skužio da se đepić provlači cijelom dužinom, i da su jebeni ključevi bili skroz na drugom kraju boršice. Jebem ti srp i čekić, dosta mi je sranja za danas a tek je počeo put.

Kako su šupci iz Croatie ukinuli let za Petersburg koji je prije jebene korone letio morao sam za Petersburg preko jebenog Frankfurta. Jednostavnije je bilo preko Pete-a do Moskve, tj. do Sheremetyeva, jer bi inače morao loviti taxi da me baci sa Domodedova, na koje uglavnom lete avioni iz Europe. Stjuardese su konstantno drkale da stavimo maske preko jebene njuške. Kada su nam podijelile neke keksiće za snack, bilo je zanimljivo gledati tipa koji je sjedio preko puta mene. Kompa bi svaki put kada bi stavio keksić u usta skinuo masku i odmah je vratio natrag dok ga je žvakao. Kreten.

Iskrcali smo se u Frankfurtu, te se dokotrljao do gejta za ukrcaj za Pete. Na gejtu uglavnom Rusi koji su se vraćali mado, i nešto stranaca među kojima i glupi Japanac koji je sjedio preko puta mene. Kompa je natakario na tikvu plastični štit, a ispod nje obična maska.

Koliko ekipa može ići u krajnost dokaz je da je neka ženskica sa djetetom u kolicima odbijala staviti masku te se neki ufičal došao prepirati sa njom. Rasprava je potrajala par minuta na kraju je tip otišao, a žena nije stavila masku. Kasnije sam je čuo kako je govorila da se cijepila i da koji kaco mora nositi masku….Koje je to jebeno ludilo. Ne bi me začudilo da za koji mjesec ekipa počne rokat jedni po drugima.

Posjedali svi u avion pa je pilot objavio da nam je polijetanje odgođeno za 45 minuta. Koji kurac, pa opet će mi bit frka za dalje….Sjećam se da sam kasnio sa ovog aerodroma kada sam prvi put letio za Rusija. Frankfurt, fuck you. Do mene je sjedio stariji francuski par, i na svaki moji komentar kimali su glavom u znak odobravanja. Ulovio sam stjuardesu kada je prolazila pored nas te ju pitao dal ćemo stići na vrijeme jer da moram loviti slijedeći let….potruditi ćemo se, odgovorila je. U nekom trenutku nam je podijelila upitnik od ruske vlade koji smo morali popuniti. Upitnik je bio vezan za koronu i na mjesta gdje ćemo biti u Rusiji ako se slučajno zarazimo da nas mogu frknut u gulag, debilana.

Let od Pete-a do Moskve trajao je kratko jer sam ubio oko pa mi se sve to činilo kao 5 minuta. Mislio sam da će za Kamčatku biti prazan avion, te da ću se moći raskomotiti preko sjedala i spavati Na moje veliko iznenađenje, masu svakojake ekipe je čekalo na ukrcaj. Jedina utjeha je što je avion bio velik i nada da mi se nitko neće uvaliti pored. Tako je i bilo, potrpali se svi, stavio sluške, skinuo tene, i raskomotio se potpuno.