Kad sam se probudio pasa nije bilo u sobi, nisam još sreo nikoga budnog, il’ krme il’ ih nema.
Otišao si zagrijati vodu za kavušu pa dok čekao pitao kompu na recepciji o Baikalu. Rastrkeljali se i saznao da njegova frendica ide na Baikal danas kod babuške i čerke, pa da se probam dogovoriti sa njom. U svakom slučaju bolje nego tandrkanje busom.
Riješio kavu, ćenifu pa zalegao dok ženska ne doleti. Za cca uru vremena ulete u sobu, kompica i ta žena, ne zna riječ engleštine, al dogovorili da joj dam za benz i da nema beda.
Benz je tu 4 kn i neki sić, ubacila 20 litri za 80 kuna, đabalesku 😂😂😂. Ne znam dal’ sam prije spominjao, al ceste su koma žešća, rupa do rupe, razvališ auto za godinu dana 😂😂😂.
Po putu nas je pratila rijeka Selenga, ogromna rijeka, i ona se ulijeva u Baikal, između ostalih 329, jedna od rijeka se zove Sarma 😂😂😂😂.
Motel, vrh 😂
Puš pauza gotova, on the road again. Uglavnom, žena je budiskinja, svaki put kad skuži malo svetište uz cestu, frkne šačicu riže na cestu.
Dok smo se vozili poslikao par slika tradicionalne ruske seoske gradnje.
Fora kućice, ne? Sunce je gadno upeklo, čevritis turbo. Sjedim na lijevoj strani na suvozačevom mjestu, ruka mi črljena lagano 😂😂😂😂.
Slijedeća stancija bila je prilika za slikanje.
Crveni bolid od gospoje 😂
Ušli smo u područje Baikala pa smo otišli vidjet budističko svetište iznad ceste.
And now… Baikal.
Toćanje nožica 😂😂😂😂.
Oko nogu mi se odmah počela omotavati ljigava morska travuša, što mrzim to e. Boja jezera, bar u plitkom dijelu je bila nekako smeđkasta, nije se vidjelo dno, nekako mi to nije bilo privlačno.
Na jezeru nije bilo skoro nikog, navodno je za vikend navala.
U ova dva sata što sam se motao tuda sunce je pržilo moćno, pa se naglo naoblačilo, pa je počela sitna kišica, prilično nepredvidivo. Sa strane Ulan Ude-a su pješćane plaže dok je sa Irkutske strane samo kamenje. Kad čitam o tome da je jezero po procjenama staro 25-30 miliona godina i kakva je sve ekipa haračila ovuda čovjek se zamisli stvarno. Ima puno zanimljivih detalja o jezeru za koje ovdje sad nema vremena, pa tko voli, enciklopediju il’ net u ruke 😂😂😂😂.
A ja sam tu da vam pokažem još par slikica..pa uživajte 😂😂😂😂.
Na povratku smo stali kod Evgenijine majke na selo, a po putu se stvarno svašta može naći 😂😂😂😂.
Koze nisam uspio ulovit, al bilo je i njih 😂😂😂😂.
I evo nas u selu kod babuške.
Mače 😂
I ono najbitnije, domaća Sibirska spiza, što iz vrta, šume i jezera, mmmmm
Babuška me na brzinu propitkivala, zna da smo bili u Jugi, i da se sve raspalo, kao i Sovjetski Sojuz 😂😂😂😂.
Na kraju, za sretan put, home made vodka, čaša od dva deca, ja i babuška, svako svoju na iskap. Ja se malo mrštio a babuška mi se smije 😂😂😂😂.
Pozdravili se…Do svidanja.
Zakon dan..uhh, nek se ponovi ubrzo.
Zabilo me malko, petlja mi se jezik 😂😂😂😂.
Lahku i vodkastu noć želim.