Sinoć me na Baikalu ugrizao neki monstrum iznad nožnog zgloba, skužio kad se vratio u hostel. Na tom mjestu mi je lagano trnula noga, osjećaj kao da su mi “mravci”. Zabrijao da nije krpelj, pa se bacio u potragu, no nisam ništa našao. Skužio neku crvenu točku, pa to stiskao, ulovio me nervoz gadni. Mislim, u životu me nije krpelj napastvovao, a sad đubre tu da me siluje. Ok, u zadnjih desetak godina nisam se makao sa kauča al svejedno.
Jutros se budim, ok, noga na mjestu, nije otečeno ništa, al pročitao da se tek nakon 7-14 dana osjete posljedice ako te đubre ugrize.
Mada mi nije ličilo na krpelja, bilo je neko veće mučko đubre, sjećam ga se kako se pentrao po nozi i kako sam ga više puta pokušao eliminirati. Tek iz treće mi uspjelo, al i đubretu je uspjelo da mi uvali neki otrov, ništa strašno ali dovoljno da se pošteno nasekiram.
To me podsjetilo na scenu iz Monty Pytona, sa komarcem. Ako ste zaboravili il’ niste gledali evo linka.
Tipo, nej se sekirati, samo drži drugu nogu na toplom i pij puno čaja 😂😂😂😂😂😂😂😂😂.
Sounds like a plan 😂😂😂😂.
Ništa, kava i ćenifa obavljena, vrijeme za šetnju po gradu. Oblačno je nešto al razvedrava se.
Bon žur, za sad 😂😂😂😂.